počinjem ovu temu jer je milost prema drugima lijepa osobina s kojom se treba zaogrnuti i ona u sebi sadrži puno aspekata od altruizma do poštovanja drugog ljudskog bića kao sugovornika i kao živog bića sa svim svojim mahanama i halovima ,odnosno trenutnim duševnim stanjima u kojima nešto uradi i napiše.
Problem neshvaćenosti sufizma u islamu od strane šire populacije jeste zbog toga što većina ljudi se susreće sa sufizmom uglavnom u njegovom finalnom obliku ili kao nusproizvodu i onda su zaključci ili pogrešni ili konfuzni.
Zato sam zamislio temu da bude prvenstveno informativnog karaktera ali naravno pošto je ovo forum , znači mjesto gdje se diskutuje ,također ćemo i diskutovati ali kako sam dogovorio sa moderatorkom @nasa ,da ne budu diskusije "naduravanja" tipa čiji će komentar biti zadnji njegova je onda kao "zadnja". Znači nećemo toga jer se onda informacija koja možda nekoga zaista zanima, svede na egoistične performanse pristalica i protivnika
Ne kažem da ja znam sve o sufizmu ali imam dosta znanja ,a mislim da ovdje isto ima forumaša koji će se uključiti sa svojim znanjem i sa svojim pristupom toj temi ,pa bujrum !
Rekoh da ću početi od početka ,pa onda idemo jasno i direktno reći
da sufizam u islamu počinje u doba božijeg poslanika Muhameda a.s. i to preciznije iz perioda koji je poznatiji kao "promjena kible". Naime , muslimani koji su prešli iz Mekke u Medinu (hidžra) su sagradili prvu džamiju te se okretali u namazu u smjeru Jerusalema. Tokom tog perioda neki muslimani koji su dolazili u Medinu kao u utočište , nisu imali gdje da se smjeste pa ih je Poslanik a.s. smjestio u svoju džamiju . Njegova kuća je također bila spojena uz džamiju pa su oni bili u njegovoj neposrednoj blizini. Zatim dolaze ajeti od dragog Allaha da se promjeni kibla pa su se okrenuli od Jerusalema ka Mekki ,prema Kabi , te je tako zadnja strana džamije postala prednja ,a dio koji je do tad bio prednji je bio malo uzdignut te se nazivao u govoru "soffa" i na njega su se smjestili ovi muhadžiri koji su živjeli u džamiji. Njih su zvali
zbog toga "ashabi sa sofe" (pogledati knjigu istoimenog naziva u prijevodu hfz.Ćemana)
Pošto su u tom periodu mnogi izaslanici dolazili da vide Muhameda a.s. često bi ga zaticali sa tim ljudima kako se druži (a i bili su mu fizički najbliži) pa su mu onda neki ljudi predložili da ih makne odatle i da se ne druži s njima jer ga ti izaslanici vide sa takvim siromšnim i neuglednim društvom. Nakon toga Poslanik a.s. dobiva ajete koji direktno govore o ashabima sa sofe i to su ajeti
I ne tjeraj one koji prizivaju Gospodara svogjutrom i navečer, želeći lice Njegovo. Nije na tebiod računa njihovog ništa i nije od računa tvog nanjima ništa, pa da ih otjeraš i budeš od zalima.
A tako ih iskušavamo jedne drugima, da birekli: "Jesu li oni ti koje je obdario Allah izmeđunas?" Zar nije Allah Najbolji poznavalac zahvalnih? (6 -52-53)
Zatim ajet sure Kehf 28
Budi čvrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i naveče u želji da naklonost Njegovu zasluže, i ne skidaj očiju svojih s njih iz želje za sjajem u životu na ovom svijetu, i ne slušaj onoga čije smo srce nehajnim prema Nama ostavili koji strast svoju slijedi i čiji su postupci daleko od razboritosti
Gdje je Poslaniku a.s. naređeno od dragog Allaha da bude čvrsto uz ashabe sa sofe i da ne popušta neznalicama . Većina komentatora Kur'ana to isto kaže za navedene ajete te se navedeni događaj opisuje u Muslimovoj zbirci vjedostojnih hadisa. Nakon toga broj ashaba sa sofe je rastao i do 400 pa mnogi najpoznatiji ashabi koji su imali smještaj dolazili na sofu ,gdje su bili pod direktnim nadzorom i duhovnom obukom Muhameda a.s.
Tu su bile halke zikra , Kur'ana , duhovnih razgovora, kontemplacija i ostali vidovi duhovog uzdizanja i tu se nalaze sami korijeni sufizma. Tek nakon jednog i više vijekova kad su se počele formirati zasebne islamske discipline o hadisu , pravilnom učenju Kur'ana ,islamskom pravu itd
formirao se i nauk o unutrašnjem duhovnom odgoju vjernika ,koja je nazvana tesavvuf iako se uz njega upotrebljava i dan danas izvorna riječ sufizam.
Eto toliko za sad