Prema mišljenju ekonomista, razloga za to je mnogo, a jedan od njih je i taj što je BiH zemlja u kojoj čovjeka možete da platite veoma malo jer je previše nezaposlenih.
Posebno je problematično, kako kažu ekonomisti, što administracija ništa ne čini da realni sektor stvara novu vrijednost, kako bi ekonomija bolje funkcionisala, a time dolazilo i do veće cijene rada.
Naime, prema istraživanju njemačke agencije „Destatis“, prosječna cijena rada za jedan sat u privatnom sektoru u EU prošle godine iznosila je 24,40 eura, odnosno oko 49 KM.
Sa druge strane, prosječna plata u BiH prošle godine iznosila je 830 KM, i obuhvatala je plate i u privatnom i u javnom sektoru.
Kada se to podijeli sa 21 radnim danom u mjesecu i osmočasovnim radnim vremenom, dobije se da je prosječna satnica u BiH prošle godine iznosila tek 4,9 KM.
Ona bi bila i manja da postoje zvanični podaci o prosječnim platama u privatnom sektoru, koje su mnogo manje od prosječne plate u BiH, jer se realni sektor u BiH nalazi u veoma teškoj situaciji.
Tako se samo neslužbeno barata podacima da je satnica u realnom sektoru u BiH od 3 do 10 KM.
Dakle, s tom cijenom rada po satu BiH daleko zaostaje i za zemljama koje u EU najslabije plaćaju svoje radnike, poput Bugarske, Rumunije, Litvanije, Letonije i Mađarske.
Tako su bugarski poslodavci u privatnom sektoru prošle godine najmanje plaćali sat rada u odnosu na ostale zemlje EU – 3,80 eura, dok su na liderskoj poziciji Danci sa 42 eura.
Prema istraživanju, cijena rada u Bugarskoj prošle godine je veća za 2,8 odsto nego 2013. godine. Malo ispred Bugarske su Rumuni, gdje je sat rada plaćan 4,8 eura, slijedi Litvanija sa 6,60 eura, Letonija sedam eura, Mađarska 7,8 eura po satu.
Prosječna cijena rada za jedan sat u EU iznosila je 24,40 eura.
Poslodavci u njemačkom privatnom sektoru plaćali su 31,80 eura po satu, čime je zauzela osmo mjesto među 28 članica EU po troškovima koje izdvaja za radnu snagu, piše NAP.
