Ferdinand Ševal (Ferdinand Cheval) koji je rođen 1836. godine u Francuskoj, a umro 1924., posvetio je 33 godine svog života fascinantnom hobiju iz kojeg je stvoreno nevjerovatno umjetničko djelo. Ovaj francuski poštar godinama je radio na projektu izgradnje palate od kamenčića, to jest oblutaka šljunka, koje je sakupljao svakodnevno dok je raznosio poštu, a ponekad su mu bila potrebna i kolica da bi uspio da ponese sav materijal. Ferdinand je obraćao pažnju na detalje, na svaki stub, luk i skulpturu. Ovo je počelo kao mali hobi koji je potom prerastao u životni projekat. Proglašen je za jedan od najljepših amaterskih arhitektonskih poduhvata i nazvan "Le Palais ideal", što u prevodu znači "Savršena palata".
Ferdinand obraćao pažnju na detalje, na svaki stub, luk i skulpturu
Pazio na detalje Ševal je sa 13 godina napustio školu i postao šegrt u jednoj pekari. Ipak, za svoj životni poziv izabrao je to da bude poštar. Ideja za ovaj projekat prvi put mu je pala na pamet kada se sapleo o jedan kamen. - Želio sam da znam zašto se to desilo. Sanjao sam da sam izgradio palatu, zamak ili pećinu. Nikome to nikada nisam ispričao da me ne bi ismijavali, jer sam se i sam sebi smijao. Tada sam rekao sebi: ako priroda želi da pruži materijal, ja ću raditi na arhitekturi i izgradnji - napisao je Ferdinand u svom dnevniku. Ševal je većinu materijala pronalazio na gradilištu u mjestu Otriv, odakle je nosio kamenje sa sobom nakon posla, a nerijetko su mu za to bila potrebna kolica. Ovaj čovek je sve izgradio potpuno sam, a često je imao inspiraciju i u kasnim noćnim satima, zbog čega je radio pod svjetlom uljane lampe.
Ferdinand Ševal
Inspiraciju je pronašao u razglednicama sa egzotičnih destinacija.
Dao sina kumovima
Pošto je mnogo vremena posvetio svom projektu, ovaj udovac je svog sina dao njegovim kumovima, jer je smatrao da će se oni bolje starati o njemu. Spoljni zidovi ove palate su dugi 24 metara i visoki 10 metara. Sama palata posjeduje skulpture egzotičnih životinja i mitskih stvorenja, a inspiraciju za njih pronašao je u razglednicama koje je donosio ljudima. Također, veliki uticaj na njega imalo je hrišćanstvo i hinduizam.
Ševal je tražio da ga, kada umre, sahrane u palati. Nažalost, nisu mu to dozvolili, pa je sam sebi izgradio mauzolej na groblju, gde je i sahranjen 1924. godine, tačno godinu nakon završetka izgradnje palate.
Ova građevina i 100 godina poslije izgradnje privlači turiste širom svijeta, a našla se i na francuskoj poštanskoj markici 1986. godine.
Možda najbolje objašnjenje ovog arhitektonskog čuda je natpis koji je Ševal urezao na samu palatu, a koji glasi: "San jednog čovjeka".
