Utopi sav svoj ponos, a iskapi casu ponizenja.

Licno mi teksko pada odbaciti u potpunosti ponos. Ni u kom slucaju tu nije rijec o nekoj tvrdoglavosti. Jednostavno se uhvatim nekad u nekim situacijama, gjde neko uspije da me bocka, a ponos odreaguje prije nego sto postanem svijestan toka dogadjaja. Naknadno tek shvatim da je reakcija bila bespotrebna.

Ponos predstavlja skup reakcija uzrokovane ugrozenoscu ega. Naravno, to je lazna ugrozenost. Ona je rezultat idealiziranja nase licnosti. U trenutku kad ta fiktivna slika biva narusena od strane drugog subjekta, javlja se ponos koji se suprotstavlja narusavanju, sa tendecijom uspostavljanja prvobitne slike o nama i nasim idealima- sto se cesto ocituje burnim reakcijama, napadom i sl.

No, postoje i neke granice gdje bi se ipak trebalo odreagovati. U pitanju je maltretiranje i iskoristavanje.

To i ne bih svrstao pod ponos, vec cisto borba za opstanak. Ona je vise racionalna.

zanimljivo!

Treba drzati svoj ponos,bez obzira na sve