Ikona “Liturgija pravednih i paklene muke grešnih” autora Georgija Klondzasa, vlasništvo Muzeja Stare pravoslavne crkve u Sarajevu, do marta će biti izložena na evropskoj izložbi Vizantijskog i Hrišćanskog muzeja u Atini. Izložba pod nazivom “Domenikos Teotokopulos prije El Greka" otvorena je u decembru i njom se obilježava 400 godina od rođenja Greka. Pomenuta ikona tek je jedan od oko 700 eksponata iz Muzeja Stare pravoslavne crkve koja je po vrijednostima ikona koje posjeduje peti u svijetu.
Muzej Stare srpske pravoslavne crkve u Sarajevu nastao je iz njezine riznice. Za otvaranje je posebno zaslužan crkveni tutor Jeftan Despić. Na ideju da se riznica pretvori u Muzej Despic´ je došao 1889. godine poslije otvaranja Zemaljskog muzeja u Sarajevu, što znači da je ovaj Muzej samo malo „mlađi“ od Zemaljskog muzeja. - Muzej Stare pravoslavne crkve dijeli sudbinu svih ostalih muzeja koji se bore da opstanu,samo što ipak ima neki malo bolji položaj. Imamo manji prostor ,crkveni je prostor, tako da crkva izdržava muzej .S tim da je i Crkva u teškoj situaciji tako da nismo u mogućnosti da kad je zimski period obezbjedimo adekvatne uslove za održavanje eksponata - kaže paroh sarajevski Vanja Jovanović. On ističe da je otvaranje izložbe u Atini bilo sjajno i na ponos cijele Bosne i Hercegovine. - Svi grčki mediji su spomenuli BiH, kao i svi drugi mediji koji su bili prisutni na otvaranju. Takođe, predstavnici ministarstava su odali zahvalnost, priznanje što smo posudili tu ikonu. I mi smo tek shvatili njen značaj kada smo otišli u Grčku. Ona na izložbi ima svoju posebnu sobu. Jedan, da tako kažem, poseban zid na kojem su uvećani svi ti detalji s jedne njegove druge ikone i to je veoma lijepo napravljeno - navodi paroh sarajevski.
Osvrnuo se i na poteškoće koje su imali prilikom privremene posudbe ikone za izložbu. - Da bi je prebacili u Grčku bilo je potrebno potpisati međunarodni i ugovor ,osigurati je. A da bi mogli definisati vrijednost morate imati procjenitelja. Tražio sam po cijeloj BiH sve moguće institucije. Nema niko da se tim bavi. Čak ni u okolnim zemljama i onda smo morali pribjeći pomoći Evropljana da oni naprave procjenu. Procjene se vrše na osnovu tržišta te vrste umjetnosti u svijetu,autora, godišta… To jesu djela velike vrijednosti, ali ta djela su ponajviše zaštićena njihovim objavljivanjem u svim mogućim katalozima. O našoj ikoni oni koji su je tražili na posudbu znaju gotovo sve - kaže Jovanović dodajući da je više od 90 posto ikona iz kolekcije Muzeja Stare pravoslavne crkve poznato svuda u svijetu. Muzej također posjeduje i vrijednu zbirku rukopisa. Jedan od njih je i rukopisni novokanon Sarajevska Krmčija. - U pitanju je novokanon,odnosno zakon, pravilo. Ili na našem Krmčija, što dolazi od riječi krmiti (upravljati). Kad je SPC dobila samostalnost koju je izdejstvovao Sveti Sava on je napisao, prepisao određene dijelove različitih novokanona, zakona, pravila kojima se uređuje funkcionisanje države, crkve... I to je u našem narodu poznato kao Krmčija svetoga Save. Ovdje se nalazi prijepis iz 1307. godine i to je čuvena Sarajevska Krmčija, rukopis na koži. Ono što je veoma bitno je da je taj rukopis sačuvan od korica do korica. Postoje i drugi prijepisi. Oni su možda i ljepši, ali ovaj je kompletan, što je veoma bitno za istraživanje onima koji se time bave. To je jedan od najstarijih eksponata - kaže Jovanović. U muzeju se čuvaju i mnogi dokumenti koje su izdavali sultani za vrijeme turske vladavine te rukopisi iz svih prvih štamparija koje su se pojavile u BiH kao i evenđelja. Najstarije Ikone koje se nalaze u muzeju su iz perioda 15. vijeka i to period italokritske, postvizantijske umjetnosti.
Kad je riječ o postvizantijskoj umjetnosti, najpoznatija djela nalaze se upravo u BiH. I to ne samo u Sarajevu. Nego i u Tuzli , Mostaru, Bijeljini. Muzej Stare pravoslavne crkve tako ima i rijetke ikone, kako Andrije Ricosa tako i njegovog sina Nikole Ricosa npr Deizis s praznicima i svetiteljima (1490).Ono što je neobično za ikonu Nikole Ricosa je da je potpisana, iako se ikone ne potpisuju. Ovo je tek dio eksponata koje posjeduje ovaj Muzej. Tu su i vezovi, odjeća od zlatnog brokata, crkvenih draperija, vezenih i tkanih pojaseva, metalni predmeti, stari novac, etnografski rekviziti, starinsko oružje… Cjena karte za Muzej je simbolična i iznosi 2 KM. Međutim, paroh Vanja Jovanović ističe kako je eksponate koji se nalaze u Muzeju potrebno svakodnevno održavati, što zahtjeva velike troškove.
