Avazov Sport otkriva koji su ljudi iz i oko NSBiH kontaktirali porodicu Zlatana Ibrahimovića, ko je kriv što takav as, danas planetarna nogometna zvijezda, nikad nije obukao dres BiH.
Iako se ranije nagađalo da su Zlatan i njegov otac Šefik molili pojedince iz Saveza da ga pozovu u reprezentaciju, "Sport" otkriva pravu istinu „kako smo izgubili Zlatana".
Šefik: Pogodila me izjava
Istina je da je Zlatan u dva navrata bio nadohvat bh. savezu, ali tadašnji čelnici NSBiH i selektori nisu ništa konkretno uradili. Prvi put za Zlatana je zvao njegov otac Šefik. Bilo je to u proljeće 1997. godine. Predsjednik Saveza bio je Jusuf Pušina. Selektor A reprezentacije Fuad Muzurović. Selektor mlade reprezentacije bio je Nermin Hadžiahmetović, a generalni sekretar pokojni Ivica Mioč. U savezu je tada za omladinske selekcije bio zadužen Senad Kreso.
U to vrijeme u savezu nije bilo satelitskih telefona, niti televizija. Preporuke su dolazile od naših navijača, sportskih radnika, običnih ljudi. Kako niko ništa nije poduzima Šefik Ibrahimović, nošen željo, nostalgijom, zauzeo se za svog tada šesnaestogodišnjeg sina.
O tome nam je Šefik, u vrijeme kada je odmarao u Crikvenici, otkrio.
- Istina je da sam pričao sa ljudima iz saveza. S predsjednikom Pušinom koji je bio vrlo korektan, potom sa jednim iskusnim trenerom koji je tada bio u savezu. Na moje insistiranje i želju da pozovu Zlatana rečeno mi je „Imamo mi takvih u Bosni". To me jako pogodilo. Nisam više zvao. I tada su Šveđani u njemu vidjeli svjetskog napadača, a ja sam to znao od momenta kada je Zlatan prvi put počeo igrati. Ja sam vjerovao u svog sina i stalo mi je da igra za Bosni i Hercegovinu. Nikad neću reći ime trenera koji nas je odbio. Neka je njemu na čast. Ja sam ponosan na svog Zlatana, na moju krv, na to što je svjetska zvijezda, a još više što je pravi čovjek - govorio nam je Šefik Ibrahimović.
Bosanska krv
Tada je Zlatan bio juniorski švedski reprezentativac i propisi su dozvoljavali da odabere BiH. I pored nekorektnosti pojedinaca oko NSBiH Zlatan nije izgubio volju. Ni on ni Šefik. No, više nisu insistirali oni. Rastao je pritisak navijača, tek formirane grupe BHF fanatikosa, koji su savez zatrpavali pozivima, faksovima, apelima da pozovu Zlatana.
I onda na scenu stupa Munib Ušanović, koji je na poziciji generalnog sekretara zamijenio Ivicu Mioča. Ušanović, po njegovom priznanju, zove Zlatana da bude u našoj reprezentaciji koja je igrala na turneji u Indiji, a koju je vodio Husnija Arapović. Bilo je to 2000. godine. Ibrahimović je, već kao gotov igrač, tada prvotimac Ajaxa pozvan da igra s Peceljom, Granovom, Brašnićem, Kulenovićem, Medvidom, Nadarevićem, Mitrovićem, Karićem, Papcem, Šilićem, N. Halilovićem, Mešanovićem, Bešlijom...
Navodno je Zlatan bio zagrijan da na svoju odgovornost dođe i zaigra za BiH. Mislio je da će igrati sa Salihamidžićem, Baljićem, Hibićem, Musićem, Babarezom, ali kada je čuo imena Arapovićevih vedeta, zahvalio se na pozivu.
I tu je prestala svaka priča o dolasku Ibrahimovića. Nedugo nakon toga Ibrahimović je potpisao za Ajax i najavio impresivnu karijeru koju je gradio u klubovima poput Barcelone, Juventusa, Intera, Milana, PSG-a... Tek kasnije će se u trku uljučiti Vlatko Marković, tadašnji predsjednik HNS-a, ali propisti FIFA nisu dozvoljavali takvu mogućnost. Zlatana su svojatali i u Srbiji, ali on, pogotovo njegov otac nikad nisu krili da Zlatanovim venama teče bosanska krv.
- Jednog dana volio bih doći u Bihać, u Sarajevo, o kojima sam toliko lijepo slušao - rekao je prije desetak godina novinarima Avaza i Sporta Zlatan, kada je ljetovao u Novalji, a nakon Evropsko prvenstva u Portugalu.
Pušina: Ja sam prvi razgovorao
Jusuf Pušina, dugogodišnji predsjednik NSBiH, upoznat je s željom oca i sina Ibrahimovića da igra za BiH. Pušina ovako objašnjava „slučaj" Ibrahimović.
- Sjećam se razgovora sa Zlatanom. Znam da su navijači slali pisma, sugerirali nam o ukazivali na talentiranog momka. Tražio sam kontakt i jednog prijepodneva iz kancelarije saveza sam nazvao Šefika Ibrahimovića. On mi je dao Zlatana, s kojim sam kratko pričao, jer Zlatan nije najbolje govorio bosanski. Bio je kulturan, kratko je govorio. Ustvari više sam ja govorio. Izrazio je želju da igra za BiH. Nakon Zlatana, koji se zahvalio na zanimanju, nastavio sam razgovor s njegovim ocem Šefikom. On je baš bio raspoložen da Zlatan igra za BiH.
- Želja mi je velika da moj sin igra za moju Bosnu i Hercegovinu - rekao mi je u telefonskom razgovoru Šefik Ibrahimović – govori Pušina za novi broj Sporta i nastavlja:
- Obećao sam da će naši selektori poduzeti sve korake da se njegova i naša želja ostvari. Odmah sam rekao Šeneru Bajramoviću, tadašnjem kordinatoru mlade reprezentacije, kasnije i selektoru U-21 da pozove Ibrahimovića. Znam da je bila aktuelna turneja naše A-2 reprezentacije u Indiji, gdje je Zlatan trebao igrati za nas. Mislim da ga švedski savez nije pustio. Samo u tom i u slučaju Sergeja Barbareza ja sam se umiješao, odnosno naložio selektorima da zovu i Zlatana i Sergeja. Barbareza smo dobili, nažalost ne i Ibrahimovića - izjavio je za Avazov Sport Jusuf Pušina.
