Iako se kafa u većem dijelu svijeta pije u skladu sa jutarnjim ritualom osvježenja i spremanja za radni dan, neke sredine spravljanje i pijenje kafe uzimaju posve ozbiljno i sa posebnim, gotovo obrednim radnjama.









WoodAndWine nam donosi sedam načina pravljenja kafe, od etijopijskog udisanja mirisa prije nešto što probate napitak do bosanskog rahat lokuma kao obaveznog dodatka uz kocku šećera.

U Italiji kafa se pije uz čašu vode koja služi sa sapiranje drugih ukusa u ustima prije probavanja toplog napitka. Kafa poznatija kao espresso pije se brzo, a cappuccino se konzumira isključivo ujutru. Ponekad, ko voli, u kafu može dodati i žestoko piće.

U Turskoj kafa se poslužuje nakon objeda, pravi se jaka i obavezno se pije uz slatkiše. Ukoliko se pije slatka, šećer se dodaje tokom pravljenja, a ne prilikom posluživanja. Ukoliko vam jedna šoljica nije dovoljna, preporučuje se pijenje čaja, a nipošto nova kafa upravo zbog njene jačine.

Kafa u Francuskoj pije se uz kroasan koji se može i umakati u napitak zahvaljujući širokim šoljicama dizajniranim upravo za tu svrhu. Filtrirana ili slatka kafa nisu popularne u Francuskoj, a obično se konzumira nakon objeda, tačnije nakon deserta.

U Bosni i Hercegovini kafa se služi uz šećer, rahat lokum i čašu vode. Ukoliko svoju kafu volite slatku, šećer se ne stavlja u džezvu nego u šoljicu ili se kocka šećera jede prije ispijanja napitka.

Vijetnamci svoju kafu prave uglavnom filtriranu i uz mnogo mlijeka, što ovaj napitak u Vijetnamu čini skoro pa desertom, a ne pićem nakon jela.

U Španiji kafa je bazirana na espressu i konzumira se pomiješana sa toplim mlijekom. Napitak se pije uglavnom uz doručak ili uz užinu.

Etiopljani kafu smatraju nacionalnim pićem i pije se gotovo ceremonijalno u trajanju od oko 60 minuta. Šećer se u šoljice stavlja prvi, nakon čega se dolijeva kafa uz dodatak vode, a prije konzumiranja piće se obavezno pomiriše.