Poceo sam da razmisljam o ovome nakon citanja istoimene teze filozofa Eriha Hroma. Nekako mi se cini da se danas na nasem Balkanskom prostoru preplicu dvije filozofije... zapadna - imati, i istocna(nasa, slovenska..) - biti. Doslo je do pomjeranja etickih vrijednosti i sad bi svi htjeli "imati", a malo ko bi htio "biti".
Imati sta?
Kuce, skupe automobile, najnoviju marku mobitela, najskuplje cipele, najzgodniju zensku...
Biti?
Biti srecan, zadovoljan, ispunjen, talentiran, nacitan, mudar...
U bezglavoj trci da "imaju", mnogi zapostavljaju da "budu"...
I primijecujem da se ta zapadnjacka filozofije sve vise preselila u domove obicnih ljudi na Balkanu.

Zelio bih cuti vasa misljenja..

Nije Hrom nego Fromm

Prvo da kažem da je Fromova knjiga 'Imati ili biti" :thumbup: Preporučio bih je svakome ko želi da ostvari uvid o onome šta nas stvarno "goni" da se trudimo.

Ovo bi mogla biti veoma interesantna tema, ali pod uslovom da budemo iskreni, da priznamo da niko od nas nije "operisan" od životne orijentacije po kojoj su imanje i/ili pobjeda u takmičenju sa drugima glavni životni motiv svih nas, nekome u manjoj a nekome u većoj mjeri.

Nisam baš siguran ni da su 'istočnjaci" iskreno okrenuti bivstvovanju, prije bi se reklo da su oni u nedostatku materijalnih sredstava kojima se "zapadnjaci" služe u "utakmici" zvanoj 'Život', kao sredstvo takmičenja uzeli ono što imaju, oni u takmičenju koriste nematerijalne stvari ( razne vrste filozofija, religija, nekih " plemenitih " vještina itd.)

U stvari šta ja ovo pričam, pa kao da ima nešto loše napraviti kuću na tri sprata a živjeti u mutvaku pored nje

najbolje je imati para i biti u vili nekoj