Hasan je rođen u mjestu Orašje Planje 1916. godine, a u Zenicu je došao 1947. godine kada se zaposlio u bolnici kao tehničar na rendgenu. Dugo godina je radio u Sarajevu, ali penziju je dočekao u Zenici, gdje i trenutno živi. Džematlija je Kočeve i Potočke džamije u Zenici, a sa drugim vjernicima je izgradio takav odnos da mu se sa velikim poštovanjem obraćaju i selame ga prije klanjanja namaza u džamijama.
"Jednom prilikom u Sarajevo je došao doktor koji je tražio tehničare za Zenicu, bio je jedan ali nisu bili zadovoljni s njim pa su ga vratili i tražili su novog. Niko se nije htio javiti i ja se javim. Tako sam došao u Zenicu gdje sam lično napravio mračnu sobu u bolnici i tu sam radio sve do svoje penzije", kazao je Čorić za Klix.ba.
Hasan posti od svoje sedme godine, a za vrijeme kralja Petra II Karađorđevića, služio je vojsku, gdje se prisjeća teravija i iftara za vrijeme mjeseca ramazana.
"U vojsci je bilo skroz drugačije nego što ljudi misle. Uoči ramazana iz puka dolazi efendija koji napravi stroj i onda kaže da muslimani odu u jednu stranu, nakon čega smo imali kupanje i novu odjeću i onda smo zajedno išli na teravih-namaz. U to vrijeme, kada su vojnici druge vjere se molili, mi smo učili fatihu i tako je bilo. Sjećam se da smo išli na teravih-namaz u Ferhadiju i kako smo išli u koloni, pola te kolone do džamije nestane. Jedan po jedan se izvuku iz kolone, odu u čaršiju, a do kraja namaza su pred džamijom i onda zajedno idemo nazad na službu", izjavio je Čorić.
On je dodao da se inače hrana pripremala u dva odvojena kazana, za muslimane i za vojnike drugih religija. Kako kaže, u vrijeme kralja Petra II Karađorđevića, prema muslimanima je bilo poštovanje kao i prema pripadnicima drugih vjera.
"Stvarno je u to vrijeme bilo fino i veliko poštovanje prema muslimanima. Bez problema smo iftarili i sehurili i klanjali namaze, zaista, to čovjek ne može zaboraviti", dodao je Čorić.
U nastavku razgovora, Čorić je kazao da nije teško postiti za 98 godina. Recept za post je opisao sa samo jednom riječju: odluka.
"Postim od sedme godine i za vrijeme rata sam bio u Sarajevu, pa mi je prijatelj moj znao reći da se ne može postiti na onakvoj hrani, a ja sam mu rekao da je njemu tu hranu jesti postio on ili ne postio. Odluka je velika stvar u životu, samo ako čovjek zna odlučno reći: 'Ja hoću' i sve je onda lako. Ja se ramazanu obradujem kao dijete, hvala Bogu mogu jesti, spavati, klanjati, ništa me ne boli i ne vidim razlog da ne postim", dodao je Čorić.
Iftare i sehure Hasanu danas pripremaju djeca i unuci, a njegova supruga je preminula prije nešto više od tri godine, kada je, kako on kaže, izgubio sav rahatluk na dunjaluku.
"Nekad mi dođe da sam veseo, a nekad plačem kao malo dijete. Ništa me ne boli, ali izgubio sam rahatluk kad sam izgubio ženu. Djeca su djeca, dođu i odu, ali u životu čovjek treba postaviti prvo Boga pa ženu i ona koja bude s tobom do kraja života, bez obzira na sve, je prava žena", izjavio je Čorić.
O Hasanu riječi hvale ima i njegov prvi komšija hadžija Nusret Begagić koji sa Hasanom redovno kahveniše i gleda utakmice Svjetskog prvenstva.
"Sa njim nikad nije bilo problema, a nije ni on imao problema sa nama. Stalno smo jedan kod drugog, ispijamo kahve, veliki je ljubitelj boksa, a sada pratimo Svjetsko prvenstvo. On je čovjek pun života za svoje godine, dosta se jasno sjeća životnih situacija, detalja, ljudi i nije senilan. Vjerujem da je jedan od najstarijih ljudi koji je proučio ezan u Potočkoj džamiji, a njegov glas se čuo i sa minareta u sarajevskim džamijama", kazao je Begagić.
Hasana i danas dobro služi vid, a od Nove godine do danas proučio je dvije hatme, a trenutno uči treću, gdje uči ajete XII džuza Kur'ana časnog i namjeru ima da i naredne ramazane isposti kao i sve do sada.
