Srebrenica i Vukovar se nikada ne smiju zaboraviti
Postano: pon ožu 23, 2015 9:21 pm
Amar Bukvić, poznati hrvatski glumac bh. korijena, i njegova supruga Alma postali su roditelji i uživaju uz sina Amana.
Slatke muke
Presretan zbog prinove u porodici, Bukvić je u razgovoru za "Dnevni avaz" otkrio kako se snalazi u ulozi oca, čime ga je osvojila supruga te koliko mu znače priznanja i nagrade koje je osvojio kao član zagrebačkog ansambla pozorišta "Gavella".
- Nije fraza kad ljudi kažu da je najljepši osjećaj na svijetu rođenje djeteta. Čovjek se pita šta je to toliko lijepo, a onda se i sam iznenadi kad se to desi. Supruga i ja proživljavamo najljepše trenutke svog života. Otkad je mali Aman stigao iz bolnice, supruga i ja uživamo u svemu. Možda je malo teško, jer manje spavamo, ali već nakon tri dana smo se navikli. Sin je sada sastavni dio naše male porodice i sve su to slatke muke. U jednom momentu shvatiš da je on gazda i da počinješ živjeti za njega. Sve ovo zvuči filmski, ali zaista je tako - kazao je Bukvić.
Čime Vas je osvojila supruga Alma?
- U Almu sam se zaljubio na prvi pogled. Od prvog trenutka kada sam je ugledao, znao sam da mora biti moja. Ona je osoba koja ima isti senzibilitet kao i ja i vrlo dobro se razumijemo. Dovoljno je da se pogledamo pa da znamo šta mislimo. U taj brak sam i ušao iz želje da zadržim suprugu.
Hoće li Vam sada biti teže uskladiti poslovne i privatne obaveze?
- Moja mama je već nekoliko dana bila kod nas i pomagala nam, tako da se Aman već polako navikava na baku. Nadamo se da ćemo ga moći ostaviti kod djeda i bake kada budemo imali obaveza. Što se tiče obaveza, intenzivno sam snimao do rođenja sina, tako da mi je sad ostalo samo pozorište. Imam probe jednom dnevno i mogu pomagati supruzi oko djeteta. Sad ide ljeto, pa ćemo vidjeti kako će se odvijati cijela situacija.
Jeste li bili sa suprugom u sali za vrijeme poroda?
- Da, bio sam. I kad vidiš ženu u tim trenucima i nakon toga, promijeni se nešto u tebi i muškarci još više počnu cijeniti ženu.
Uloge negativca
U aktuelnoj seriji "Vatre ivanjske" glumite negativca Leona. Koliko često se poistovjećujete s likovima koje glumite?
- Čovjek u glumačkom procesu sve uloge gradi i izvlači iz sebe, a onda se iznenadi kad stvori nešto što nije on. Ljudi me pamte po ulogama negativaca, ali u liku kojeg glumim uvijek pokušavam pronaći nešto pozitivno. Nemam baš nikakve sličnosti s Leonom, jer je on prefrigana i proračunata osoba, koja samo gleda na vlastite interese, dok radi za tuđe interese. Pravi je organizirani kriminalac, ali u jednom trenutku mu se desi ljubav i cijeli posao pada u vodu. To je nešto što sve ljude veže, jer kad se zaljube, nema pravila.
Za ulogu Dina u predstavi "Djeca sa CNN-a" osvojili ste nagradu hrvatskog glumišta u kategoriji najboljeg mladog glumca. Koliko Vam znače sva ta priznanja?
- To je porodični projekt, tata je napisao tekst, sestra je režirala, a ja sam glumio. Predstava govori o Srebrenici i tu sam veoma emotivan, jer moji korijeni sežu iz BiH. Mislim da se Srebrenica i Vukovar nikada ne smiju zaboraviti. Priznanja i nagrade su nešto što te potiče da svoj posao radiš još bolje. To je kao u sportu. U jednom trenutku si na vrhu, svi te hvale i cijene, a onda te vrlo brzo svi zaborave, pa se moraš ponovo dokazivati iz dana u dan.
U pozorištu se poznaju junaci
Pronalazite li se više na daskama koje život znače ili u filmu?
- Pozorište je moja prva ljubav. Mnogo je teže i kompleksnije i mislim da se tu poznaju pravi junaci. Otac mi je glumac, sestra rediteljica, a kao mali sam dosta vremena provodio u pozorištu.
Mač s dvije oštrice
Kako reagirate na kritike?
- Ima nekoliko ljudi čiju kritiku cijenim, a to su moj otac i sestra, jer njima najviše vjerujem. Na razne kritike se ne obazirem, jer ima onih koje dolaze od apsolutnih neznalica. To je mač s dvije oštrice, jer da se obazire na sve kritike, to bi čovjeka moglo dotući. Naravno, treba prihvatiti kritike i biti otvoren za razgovor, jer se tako dolazi do boljeg proizvoda.