Racionalno koristiti antiobiotike
Postano: pet tra 03, 2015 7:03 pm
Revolucionarno otkriće antibiotika i njihova primjena u medicinskoj praksi s početka 20 stoljeća bilo je praćeno ushićenjem kratkog daha. Razlog preokreta bilo je saznanje da se bakterijski svijet fascinantno prilagođava i razvija rezistenciju na sve otkrivene antimikrobike. Antimikrobna rezistencija predstavlja ozbiljnu prijetnju po ljudsko zdravlje i dobrobit i potkopava nacionalne ekonomije u svijetu.
Potpuno je jasno da postoji pozitivna korelacija između antimikrobne rezistencije i potrošnje antibiotika. Općenito, pretjerana upotreba antibiotika je "tihi ubica" koji ugrožava zdravlje pacijenata na duže staze.
Pozitivan rezultat
Povećanje svijesti o antimikrobnoj rezistenciji i promicanje racionalne upotrebe antibiotika su ključni za suzbijanje nepotrebnog korištenja tih vrlo diferentnih medikamenata.
U tom smislu u razvijenom svijetu odavno su pokrenuti neki dobro osmišljeni i realno provodivi programi. Provode se javne kampanje za promicanje racionalne upotrebe antimikrobika uz pravilan tretman infekcija gornjeg respiratornog trakta kao zajedničke teme. Te kampanje u svom kapacitetu potpuno odgovaraju onim protiv duhana i alkohola. To znači da su kao takvi mogli biti implementirani u praksu i odavno polućuju pozitivne rezultate.
U BiH su poduzete djelomične, vrlo površne intervencije u tom smislu bez koordinacije i bez postojanja Centra za sprečavanje rezistencije na nacionalnom nivou preko koga bi aktivnosti bile sinhronizovane.
Ove škole, kao dio raspoloživog resursa u borbi protiv neracionalnog korištenja antibiotika, su svrsishodan i učinkovit način osvještavanja pojedinaca i postizanja individualnih promjena ponašanja, dok se ne stvori kritična masa ljudi koji bi promicali racionalnu upotrebu antibiotika.
Inovativni modeli
U nerazvijenom svijetu kome i mi pripadamo prave se razni inovativni modeli za promicanje racionalne upotrebe antibiotika i umanjivanja antimikrobne rezistencije. Jedan od takvih je i pokušaj smanjivanja nepotrebnog korištenja antimikrobika u bolesnika s respiratornim infekcijama gornjih puteva, akutnim proljevima gdje su virusi dominantni uzročnici, kao i kod jednostavnih rana. Ovo su programi koji se lako testiraju, rezultati se lako uočavaju, a ciljane bolesti su samoograničavajuće, bezopasne po život. Iz ovih programa obićno se isključuju djeca do dvije goddine, te stariji sa opterećenjima.
Smisleno smanjenje nepotrebne upotrebe antibiotika kojim se ne ugrožava uspješno liječenje bakterijskih infekcija i ne stvara panika s obzirom na antimikrobnu rezistenciju ili strah od tužbi svakako je izazov.
S druge strane, unatoč ekonomskim prilikama, potrošnja antimikrobika pokazuje stalni trend rasta. Dakle, treba educirati u smislu racionalne potrošnje, a ne restrikcije upotrebe.
Pacijenti saznaju o antibioticima kroz posjete ljekaru, kroz svoj društveni milje, internet, štampu. Većina pacijenata ima zablude i pogrešna uvjerenja o moći antibiotika bez posljedica, što se očitava kroz golem pritisak kojim pokušavaju i često uspijevaju "iznuditi" recept radi "svake eventualnosti".
Intervencije usmjerene na edukaciju pacijenata treba da nose tri poruke
Prva, da antibiotici nisu protivupalna sredstva. Taj kolokvijalni naziv unosi zabludu. Pacijent tumači da antibiotici mogu ublažiti simptome upale i infekcije (oticanje, groznicu, bol).
Druga, da su antibiotici potencijalno opasni lijekovi. Pacijenti trebaju biti svjesni da oni mogu proizvesti ozbiljne nus pojave i da njihova neprimjerena primjena pridonosi antimikrobnoj rezistenciji, superinfekciji i neučinkovitom liječenju s posljedicama samog antibiotika.
Treća, mnoge bolesti mogu se izlječiti bez antibiotika.
Autorica teksta je Nada Koluder - Ćimić, specijalista infektolog i šefica Klinike za infektivne bolesti Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu.
Potpuno je jasno da postoji pozitivna korelacija između antimikrobne rezistencije i potrošnje antibiotika. Općenito, pretjerana upotreba antibiotika je "tihi ubica" koji ugrožava zdravlje pacijenata na duže staze.
Pozitivan rezultat
Povećanje svijesti o antimikrobnoj rezistenciji i promicanje racionalne upotrebe antibiotika su ključni za suzbijanje nepotrebnog korištenja tih vrlo diferentnih medikamenata.
U tom smislu u razvijenom svijetu odavno su pokrenuti neki dobro osmišljeni i realno provodivi programi. Provode se javne kampanje za promicanje racionalne upotrebe antimikrobika uz pravilan tretman infekcija gornjeg respiratornog trakta kao zajedničke teme. Te kampanje u svom kapacitetu potpuno odgovaraju onim protiv duhana i alkohola. To znači da su kao takvi mogli biti implementirani u praksu i odavno polućuju pozitivne rezultate.
U BiH su poduzete djelomične, vrlo površne intervencije u tom smislu bez koordinacije i bez postojanja Centra za sprečavanje rezistencije na nacionalnom nivou preko koga bi aktivnosti bile sinhronizovane.
Ove škole, kao dio raspoloživog resursa u borbi protiv neracionalnog korištenja antibiotika, su svrsishodan i učinkovit način osvještavanja pojedinaca i postizanja individualnih promjena ponašanja, dok se ne stvori kritična masa ljudi koji bi promicali racionalnu upotrebu antibiotika.
Inovativni modeli
U nerazvijenom svijetu kome i mi pripadamo prave se razni inovativni modeli za promicanje racionalne upotrebe antibiotika i umanjivanja antimikrobne rezistencije. Jedan od takvih je i pokušaj smanjivanja nepotrebnog korištenja antimikrobika u bolesnika s respiratornim infekcijama gornjih puteva, akutnim proljevima gdje su virusi dominantni uzročnici, kao i kod jednostavnih rana. Ovo su programi koji se lako testiraju, rezultati se lako uočavaju, a ciljane bolesti su samoograničavajuće, bezopasne po život. Iz ovih programa obićno se isključuju djeca do dvije goddine, te stariji sa opterećenjima.
Smisleno smanjenje nepotrebne upotrebe antibiotika kojim se ne ugrožava uspješno liječenje bakterijskih infekcija i ne stvara panika s obzirom na antimikrobnu rezistenciju ili strah od tužbi svakako je izazov.
S druge strane, unatoč ekonomskim prilikama, potrošnja antimikrobika pokazuje stalni trend rasta. Dakle, treba educirati u smislu racionalne potrošnje, a ne restrikcije upotrebe.
Pacijenti saznaju o antibioticima kroz posjete ljekaru, kroz svoj društveni milje, internet, štampu. Većina pacijenata ima zablude i pogrešna uvjerenja o moći antibiotika bez posljedica, što se očitava kroz golem pritisak kojim pokušavaju i često uspijevaju "iznuditi" recept radi "svake eventualnosti".
Intervencije usmjerene na edukaciju pacijenata treba da nose tri poruke
Prva, da antibiotici nisu protivupalna sredstva. Taj kolokvijalni naziv unosi zabludu. Pacijent tumači da antibiotici mogu ublažiti simptome upale i infekcije (oticanje, groznicu, bol).
Druga, da su antibiotici potencijalno opasni lijekovi. Pacijenti trebaju biti svjesni da oni mogu proizvesti ozbiljne nus pojave i da njihova neprimjerena primjena pridonosi antimikrobnoj rezistenciji, superinfekciji i neučinkovitom liječenju s posljedicama samog antibiotika.
Treća, mnoge bolesti mogu se izlječiti bez antibiotika.
Autorica teksta je Nada Koluder - Ćimić, specijalista infektolog i šefica Klinike za infektivne bolesti Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu.
