Oslobadanje od optuzbe usljed nedostatka dokaza
Postano: čet tra 16, 2020 10:22 am
OSLOBAĐANjE OD OPTUŽBE USLjED NEDOSTATKA DOKAZA
Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske
član 298 tačka v)
Kako u konkretnom slučaju sprovedeni dokazi ne upućuju na nesumnjiv zaključak da su optuženi upotrebom sile prinudili oštećenu na obljubu ili neku drugu polnu radnju, primjenom principa "in dubio pro reo", optuženi se oslobađaju od optužbe usljed nedostatka dokaza.
Obrazloženje:
"Neosnovani su prigovori žalbe tužioca, da je pobijana presuda zahvaćena bitnim povredama odredaba krivičnog postupka iz člana 311. stav 1. tačka k) ZKP RS, jer suprotno žalbenim prigovorima, nema protivriječnosti izreke i razloga presude, a takođe je pobijana presuda dala razloge o svim odlučnim činjenicama. U istom ovom osnovu pobijanja presude, žalba ističe i da je prvostepeni sud povrijedio odredbu člana 295. stva 2. ZKP RS. Međutim, iz argumentacije žalbe za ovu povredu, proizilazi da se žalbom osporava pravilnost ocjene dokaza, što predstavlja prigovor činjeničnog karaktera, zbog čega će ovaj sud ocijeniti osnovanost tih prigovora u okviru žalbenog osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
U žalbenom osnovu pobijanja presude zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, žalba ističe da je na osnovu sprovedenih dokaza na glavnom pretresu, pobijana presuda izvela pogrešan zaključak da rezultati tih dokaza ne pružaju pouzdan osnov za zaključak da su optuženi počinili krivično djelo koje im je optužbom stavljeno na teret. Takav stav žalba gradi na tvrdnji da su iskazi svjedoka S.K., B.S., N.K., R.J. i M.B. međusobno različiti i u suprotnosti sa materijalnim dokazima tužilaštva, kao i sa iskazom oštećene J.L., kojima je prvostepeni sud dao potpuno drugačiji značaj, a da neke čak nije ni cijenio.
Izneseni žalbeni prigovori nisu osnovani. Činjenična utvrđenja pobijane presude, suprotno prigovorima iznesenim u žalbi tužioca, su po ocjeni ovog suda potpuna i pravilna. Ona su zasnovana na brojnim dokazima izvedenim na glavnom pretresu pred prvostepenim sudom, koji su izneseni u obrazloženju pobijane presude, ocjenjeni na način koji propisuje odredba člana 295. stav 2. ZKP RS. Takvim pristupom ocjeni izvedenih dokaza izveden je i konačan, a po ocjeni ovog suda pravilan zaključak da nema dokaza da su optuženi D. B. i M. D. počinili krivično djelo silovanja iz člana 193. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ RS. Prigovori žalbe kojima se ta uvrđenja dovode u sumnju, razlozima koji se iznose u žalbi, nisu osnovani.
Naime, suprotno navodima iz žalbe, nema razlike u iskazima ovih svjedoka u pogledu bitnih okolnosti samog događaja. Naime, ni jedan od saslušanih svjedoka nije potvrdio tvrdnju iz iskaza oštećene da su je optuženi prinudili na obljubu, već su svjedoci u svojim iskazima naveli da su vidjeli da optuženi B. i oštećena se dodiruju, miluju, da su od pojasa na dole bili goli i da je optuženi B. ležao preko oštećene na zemlji, pa su svi pretpostavljali da njih dvoje imaju seksualni odnos. Pri tom, isto tako, niko od saslušanih svjedoka ni na glavnom pretresu, ni u istrazi, nije izjavio da je čuo da oštećena vrišti i da pruža bilo kakav otpor optuženom B. Jedino svjedokinja S.M. u svom iskazu iz istrage pominje da joj je u telefonskom razgovoru svjedokinja B.S. rekla da joj je svjedok J. rekao da je čuo "vrištanje ženske osobe" i da treba neko da joj pomogne, te da je i svjedokinja B. čula vrištanje ženske osobe, ali da je B. kasnije negirala da joj je to rekla. Međutim, sa jedne strane, svjedokinja S.M. nije očevidac događaja i ista nije saslušana na glavnom pretresu u uslovima neposrednosti i kontradiktornosti, a sa druge strane, svjedokinja B. je negirala da je to njoj rekla, dok je svjedok J. objasnio da je svjedocima M.Ž. i B.S. rekao da idu po oštećenu, da vrišti, da je mrcvare, ali da je on to rekao tek pred kraj događaja, nakon što je čuo kada je oštećena rekla da je dosta, pa je pomislio da ona više neće da bude sa njima. U svakom slučaju, po ocjeni ovog suda, prvostepeni sud je pravilno ocijenio iskaz svjedoka J.a, ne prihvatajući ga, obzirom da je isti u ovom dijelu, kao i u dijelu koji se odnosi na seksualne radnje optuženog D. i oštećene, u suprotnosti sa iskazima svih ostalih svjedoka, a istovremeno nije u saglasnosti ni sa iskazom oštećene i to u pogledu bitnih činjenica, posebno u pogledu primjene sile ili prijetnje prema oštećenoj, kao bitnog elementa bića predmetnog krivičnog djela.
Nadalje, činjenica što su na licu mjesta pronađene razbacane stvari oštećene, suprotno navodima iz žalbe, ne upućuje na zaključak da su optuženi primjenili silu prema njoj. Osim toga, i pored zaključka vještačenja vještaka specijaliste sudske medicine dr N.B., da su povrede na tijelu oštećene mogle nastati prilikom kritičnog događaja na način kako je to ona opisala, ipak, ovaj vještak je navela da su te povrede mogle nastati i udarcem tupotvrdim sredstvom, zatim padom tijela na takvo sredstvo, ali i u ljubavnom zanosu prilikom seksualnog čina (osim povrede desne nadkoljenice), te da su sve povrede stare najviše šest dana. Kada se naprijed navedene činjenice dovedu u vezu sa izjavama svjedoka S.K., B.S., M.B. i R.J., koji su saglasno iskazali da je oštećena neposredno prije događaja, ispod šatora dva puta pala sa stolice na makadamsku podlogu, obzirom da je bila u alkoholisanom stanju, kao i sa izjavama svjedoka N.K. i M.Ž., koji su iskazali da je oštećena nakon povratka sa svadbe, u vozilu, za vrijeme vožnje sa zadnjeg sjedišta prelazila na prednja sjedišta i sjedala u krilo suvozaču i vozaču (M.Ž.), po ocjeni ovog suda, pravilno je prvostepeni sud utvrdio da postoji sumnja kako u pogledu načina nastanka tjelesnih povreda kod oštećene, tako i u pogledu načina nastanka oštećenja na njenoj garderobi, jer se sa sigurnošću ne može utvrditi niti kada su povrede nastale, niti da li su povrede i oštećenja na garderobi nastale kao posljedica pada oštećene na makadamsku podlogu, odnosno prilikom njenog prelaska sa zadnjeg na prednja sjedišta automobila ili na način kako to iskazuje oštećena.
Osim toga, a nasuprot žalbenim navodima, ovaj sud smatra da je potpuno pravilno utvrđenje prvostepenog suda da je oštećena kritične noći seksualno opštila sa svjedokom M.Ž., obzirom da iz DNK vještačenja nesporno proizilazi da je na bijeloj majici vlasništvo oštećene utvrđen trag sperme, koji pripada upravo ovom svjedoku, a i sam svjedok je iskazao da se nakon događaja, sa oštećenom mazio i ljubio u automobilu, ali da se ne sjeća da li je ejakulirao jer je bio u alkoholisanom stanju. Isto tako, oštećena je iskazala da su optuženi ejakulirali po njenom tjelu i džemperu (pipala je rukama džemper i osjetila da je lepljiv), a iz biološkog vještačenja proizilazi da na džemperu kojeg je nosila kritične noći, nisu pronađeni tragovi sperme.
Prema tome, kako u konkretnom slučaju sprovedeni dokazi ne upućuju na nesumnjiv zaključak da su optuženi prinudili oštećenu na obljubu ili neku drugu polnu radnju, upotrebom sile, to je, po ocjeni ovog suda, prvostepeni sud, primjenom principa,,in dubio pro reo", pravilno postupio kada je optužene oslobodio od optužbe, usljed nedostatka dokaza, a na osnovu odredbe člana 298. tačka v) ZKP RS.
Iz navedenih razloga žalba tužioca nije osnovana, na je valjalo tu žalbu odbiti i na osnovu člana 327. ZKP RS, prvostepenu presudu potvrditi."
(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 11 0 K 012481 14 Kž 2 od 25.9.2014. godine)
Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske
član 298 tačka v)
Kako u konkretnom slučaju sprovedeni dokazi ne upućuju na nesumnjiv zaključak da su optuženi upotrebom sile prinudili oštećenu na obljubu ili neku drugu polnu radnju, primjenom principa "in dubio pro reo", optuženi se oslobađaju od optužbe usljed nedostatka dokaza.
Obrazloženje:
"Neosnovani su prigovori žalbe tužioca, da je pobijana presuda zahvaćena bitnim povredama odredaba krivičnog postupka iz člana 311. stav 1. tačka k) ZKP RS, jer suprotno žalbenim prigovorima, nema protivriječnosti izreke i razloga presude, a takođe je pobijana presuda dala razloge o svim odlučnim činjenicama. U istom ovom osnovu pobijanja presude, žalba ističe i da je prvostepeni sud povrijedio odredbu člana 295. stva 2. ZKP RS. Međutim, iz argumentacije žalbe za ovu povredu, proizilazi da se žalbom osporava pravilnost ocjene dokaza, što predstavlja prigovor činjeničnog karaktera, zbog čega će ovaj sud ocijeniti osnovanost tih prigovora u okviru žalbenog osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
U žalbenom osnovu pobijanja presude zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, žalba ističe da je na osnovu sprovedenih dokaza na glavnom pretresu, pobijana presuda izvela pogrešan zaključak da rezultati tih dokaza ne pružaju pouzdan osnov za zaključak da su optuženi počinili krivično djelo koje im je optužbom stavljeno na teret. Takav stav žalba gradi na tvrdnji da su iskazi svjedoka S.K., B.S., N.K., R.J. i M.B. međusobno različiti i u suprotnosti sa materijalnim dokazima tužilaštva, kao i sa iskazom oštećene J.L., kojima je prvostepeni sud dao potpuno drugačiji značaj, a da neke čak nije ni cijenio.
Izneseni žalbeni prigovori nisu osnovani. Činjenična utvrđenja pobijane presude, suprotno prigovorima iznesenim u žalbi tužioca, su po ocjeni ovog suda potpuna i pravilna. Ona su zasnovana na brojnim dokazima izvedenim na glavnom pretresu pred prvostepenim sudom, koji su izneseni u obrazloženju pobijane presude, ocjenjeni na način koji propisuje odredba člana 295. stav 2. ZKP RS. Takvim pristupom ocjeni izvedenih dokaza izveden je i konačan, a po ocjeni ovog suda pravilan zaključak da nema dokaza da su optuženi D. B. i M. D. počinili krivično djelo silovanja iz člana 193. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ RS. Prigovori žalbe kojima se ta uvrđenja dovode u sumnju, razlozima koji se iznose u žalbi, nisu osnovani.
Naime, suprotno navodima iz žalbe, nema razlike u iskazima ovih svjedoka u pogledu bitnih okolnosti samog događaja. Naime, ni jedan od saslušanih svjedoka nije potvrdio tvrdnju iz iskaza oštećene da su je optuženi prinudili na obljubu, već su svjedoci u svojim iskazima naveli da su vidjeli da optuženi B. i oštećena se dodiruju, miluju, da su od pojasa na dole bili goli i da je optuženi B. ležao preko oštećene na zemlji, pa su svi pretpostavljali da njih dvoje imaju seksualni odnos. Pri tom, isto tako, niko od saslušanih svjedoka ni na glavnom pretresu, ni u istrazi, nije izjavio da je čuo da oštećena vrišti i da pruža bilo kakav otpor optuženom B. Jedino svjedokinja S.M. u svom iskazu iz istrage pominje da joj je u telefonskom razgovoru svjedokinja B.S. rekla da joj je svjedok J. rekao da je čuo "vrištanje ženske osobe" i da treba neko da joj pomogne, te da je i svjedokinja B. čula vrištanje ženske osobe, ali da je B. kasnije negirala da joj je to rekla. Međutim, sa jedne strane, svjedokinja S.M. nije očevidac događaja i ista nije saslušana na glavnom pretresu u uslovima neposrednosti i kontradiktornosti, a sa druge strane, svjedokinja B. je negirala da je to njoj rekla, dok je svjedok J. objasnio da je svjedocima M.Ž. i B.S. rekao da idu po oštećenu, da vrišti, da je mrcvare, ali da je on to rekao tek pred kraj događaja, nakon što je čuo kada je oštećena rekla da je dosta, pa je pomislio da ona više neće da bude sa njima. U svakom slučaju, po ocjeni ovog suda, prvostepeni sud je pravilno ocijenio iskaz svjedoka J.a, ne prihvatajući ga, obzirom da je isti u ovom dijelu, kao i u dijelu koji se odnosi na seksualne radnje optuženog D. i oštećene, u suprotnosti sa iskazima svih ostalih svjedoka, a istovremeno nije u saglasnosti ni sa iskazom oštećene i to u pogledu bitnih činjenica, posebno u pogledu primjene sile ili prijetnje prema oštećenoj, kao bitnog elementa bića predmetnog krivičnog djela.
Nadalje, činjenica što su na licu mjesta pronađene razbacane stvari oštećene, suprotno navodima iz žalbe, ne upućuje na zaključak da su optuženi primjenili silu prema njoj. Osim toga, i pored zaključka vještačenja vještaka specijaliste sudske medicine dr N.B., da su povrede na tijelu oštećene mogle nastati prilikom kritičnog događaja na način kako je to ona opisala, ipak, ovaj vještak je navela da su te povrede mogle nastati i udarcem tupotvrdim sredstvom, zatim padom tijela na takvo sredstvo, ali i u ljubavnom zanosu prilikom seksualnog čina (osim povrede desne nadkoljenice), te da su sve povrede stare najviše šest dana. Kada se naprijed navedene činjenice dovedu u vezu sa izjavama svjedoka S.K., B.S., M.B. i R.J., koji su saglasno iskazali da je oštećena neposredno prije događaja, ispod šatora dva puta pala sa stolice na makadamsku podlogu, obzirom da je bila u alkoholisanom stanju, kao i sa izjavama svjedoka N.K. i M.Ž., koji su iskazali da je oštećena nakon povratka sa svadbe, u vozilu, za vrijeme vožnje sa zadnjeg sjedišta prelazila na prednja sjedišta i sjedala u krilo suvozaču i vozaču (M.Ž.), po ocjeni ovog suda, pravilno je prvostepeni sud utvrdio da postoji sumnja kako u pogledu načina nastanka tjelesnih povreda kod oštećene, tako i u pogledu načina nastanka oštećenja na njenoj garderobi, jer se sa sigurnošću ne može utvrditi niti kada su povrede nastale, niti da li su povrede i oštećenja na garderobi nastale kao posljedica pada oštećene na makadamsku podlogu, odnosno prilikom njenog prelaska sa zadnjeg na prednja sjedišta automobila ili na način kako to iskazuje oštećena.
Osim toga, a nasuprot žalbenim navodima, ovaj sud smatra da je potpuno pravilno utvrđenje prvostepenog suda da je oštećena kritične noći seksualno opštila sa svjedokom M.Ž., obzirom da iz DNK vještačenja nesporno proizilazi da je na bijeloj majici vlasništvo oštećene utvrđen trag sperme, koji pripada upravo ovom svjedoku, a i sam svjedok je iskazao da se nakon događaja, sa oštećenom mazio i ljubio u automobilu, ali da se ne sjeća da li je ejakulirao jer je bio u alkoholisanom stanju. Isto tako, oštećena je iskazala da su optuženi ejakulirali po njenom tjelu i džemperu (pipala je rukama džemper i osjetila da je lepljiv), a iz biološkog vještačenja proizilazi da na džemperu kojeg je nosila kritične noći, nisu pronađeni tragovi sperme.
Prema tome, kako u konkretnom slučaju sprovedeni dokazi ne upućuju na nesumnjiv zaključak da su optuženi prinudili oštećenu na obljubu ili neku drugu polnu radnju, upotrebom sile, to je, po ocjeni ovog suda, prvostepeni sud, primjenom principa,,in dubio pro reo", pravilno postupio kada je optužene oslobodio od optužbe, usljed nedostatka dokaza, a na osnovu odredbe člana 298. tačka v) ZKP RS.
Iz navedenih razloga žalba tužioca nije osnovana, na je valjalo tu žalbu odbiti i na osnovu člana 327. ZKP RS, prvostepenu presudu potvrditi."
(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 11 0 K 012481 14 Kž 2 od 25.9.2014. godine)