Akademski vajar Bojan Mikulić završio novu skulpturu Tesle

Kulturna dešavanja, predstave, izložbe, festivali, obrazovanje ...
Image
Image
Image

Akademski vajar Bojan Mikulić, široj javnosti poznat po izradi skulpture Nikole Tesle, koja je početkom godine postavljena u hotelu “Njujorker” na Menhetnu, završio je novu, posebnu, skulpturu Nikole Tesle.

“Radi se o stojećoj skulpturi Nikole Tesle, jer je poručilac Teslina naučna fondacija iz Filadelfije. Skulptura će biti visoka 2,40 metara, ali neće biti klasična skulptura nego će imati neke kinetičke momente, biće pokretna i izbacivaće gromove. To će se dešavati na svakih sat vremena, što im je veoma bitno da privuku turiste”, rekao je za Anadolu Agency (AA) Mikulić.

Ističe da je svoj dio posla završio, sada se skulptura nalazi u Smederevu na livenju i u roku mjesec i po dana biće u Filadelfiji.

“Ne znam kada će tehničari stići da odrade svoj dio posla”, rekao je je ovaj umjetnik.

Saradnja sa Teslinom naučnom fondacijom počela je 2011. godine kada je upoznao predsjednika Nikolu Lončara, kojem su se svidjeli radovi ovog vajara.

Mikulić je izlagao u BiH, Srbiji i Americi, a trenutno se posvetio radu od kojeg ne može da pravi izložbe jer su u pitanju velike teške skulpture u bronzi, a radi ih za poručioce.

“To mi je bolja refenca da se postavi tako jedan večiti spomenik, jedna skulptura, nego kratkotrajna izložba i tako ja to sad gledam. Tako da su to moje izložbe”, izjavio je Mikulić.

Još dva njegova djela uskoro bi trebalo da budu predstavljena javnosti. Naime, napravio je skulpture Desanke Maksimović i Branka Ćopića, koje će biti postavljene u Banjaluci, ispred nekadašnjeg RTV doma. Mikulić nije siguran kada će skulpture biti postavljene, ali nada se da će do toga doći do kraja godine.

Kaže da je u svojoj karijeri najduže radio upravo na skulpturi Branka Ćopića.

“U odnosu na ostale vajare, radim prilično brzo, u par sati puno toga postignem, najduže sam radio dva i po mjeseca skulpturu Branka Ćopića, ali nisam imao prilike da radim neke grandioznije, za sada sam radi skulpture od prirodne veličine do tri metra”, rekao je Mikulić.

Na skulpturu Desanke Maksimović, izuzetno je ponosan, jer je uživao u procesu rada i smatra da je “izvukao njen karakter”.

“Nema ko nije rekao da joj je prišao kao živom čoveku, pošto je baš pravljena u prirodnoj veličini i tako nekako posmatrač ostvaruje prisan odnos sa njom. To je ono što sam želeo, na početku vajanja sam zamislio kako to treba da izgleda i na kraju je to stvarno tako izašlo. Sad imam veliku strepnju za veliku stojeću skulpturu Tesle koja se lije, biće mi jako drago, da li će biti draže od Desanke Maksimović vidjećemo, ali jedva čekam da je vidim izlivenu u bronzi kako stoji”, priča Mikulić.

On je ekipu Anadolu Agency primio u ateljeu u Narodnom pozorištu Republike Srpske, gdje je zaposlen i pravi unikatni tapacirani namještaj.

“I to ima veze sa oblikovanjem, to radim u slobodno vrijeme kao neki hobi”, rekao je Mikulić.

U tom ateljeu pažnju nam je privukla skulptura bika, na kojoj Mikulić trenutno radi.

“To je naš čuveni bik Jablan iz Kočićeve pripovijetke. To je ustvari samo predlog, on će biti tri i po puta veći, još ništa nije potvrđeno, ali velike su šanse da će biti”, otkrio je Mikulić novinarski Anadolu Agency.

Inače, on je u Banjaluku došao iz Novog Sada u kojem je imao firmu za proizvodnju tapaciranog nameštaja.

“Čuo sam za Banjaluku, htio da promijenim grad, čuo za akademiju u Banjaluci, došao, mislio sam da ću ostati jednu godinu i da ću se prebaciti na novosadsku akademiju međutim toliko mi se svidjelo ovdje”, kaže Mikulić, koji u Banjaluci sada ima kuću, suprugu i dvoje djece, i dodaje da će nastaviti da živi u ovom gradu koji mu je u potpunosti zamijenio Novi Sad.

Sada nema naročitu želju da se vraća u rodni grad, možda bih negdje dalje, ali nazad ne.

Ovaj umjetnik uvijek radi tri, četiri posla paralelno, i ne može se posvetiti samo jednom.

“Jednostavno kako kad imam kakav senzibilitet tome se i posvetim. Nekad mi je potrebno da se opustim, glina mi je savršena za to, glina je meditativna, krenem u posao i već prošlo mi je pet sati da toga nisam ni svjestan, kad radim sa takvom materijom. I tako po raspoloženju biram materijale”, rekao je Mikulić.

Ipak ga najviše ispunjava vajanje i kaže da bi tome u budućnosti želio dati prioritet, da ga više istražuje i da više postigne.

Od materijala koristi drvo, a bazirao se na glini koju koristi za model, odnosno pozitiv, sa kojeg uzima kalup – negativ, nakon čega djelo šalje u livnicu, gdje se skulptura lije u brozni.

“Glina mi je odlična kao materijal, alatku koju god da uzmem mogu da vajam, sa kašikom, viljuškom nožem, čašom… Čega god se dohvatim taj oblik prenosim na glinu i nastavljam vajanje, ruke su uvijek u glini, uvijek prljave. Glina je plemenit materijal, isto kao i gips, pošto i gipsom radim kad uzimam negativ. Sve su fini materijali, nisu štetni, nekako konektujem se sa materijalom i to mi čini zadovoljstvo”, ispričao je Mikulić.

On sam uzima kalup za svoje skulpture što je dosta rizičan dio posla, jer može sve da propadne. Kaže da se divi lijevcima koji “zapravo odrađuju 90 odsto posla na skulpturama”. Za inspiraciju navodi da “dođe sama od sebe”

“Nema nikakvog zanosa i transa, čovjek treba malo studioznije da pristupi i da ga zainteresuje. Volim kad dobijem zadatak, tu sam inspirisan, imam želju da to uradim najbolje što mogu”, kaže ovaj vajar.

Prema njegovim riječima u vajanju prva faza je najozbiljnija, odnosno da se napravi dobra konstrukcija skulpture koja će moći da drži i do 400 kilograma gline.

“Imam malo problema s tim, krenem skulpturu, odvuče mi glina u vajanju, pa naknadno ubacujem šipke, popravljam konstrukciji. Gledam da se disciplinujem po tom pitanju, nije to samo postići oblik, treba znati kako održati stojeći skulpturu od tri, četiri metra”, kaže on i dodaje da glina je veoma teška, i da je za jednu stojeću skulpturu potrebno preko 200 kilograma gline.

Za vajanje kaže da je proces koji stalno ide u krug, jer stalno obilazi oko skulpture, koriguje ju.

“Dešava mi se kad mislim da prilazim kraju, nešto mi se ne svidi, pa sve ispočetka izmijenim, rijetko kad da iz prvog puta uspijem sve da potrefim, karakter, lik i ono što želim da postignem. Nekad po deset dana da ne pipnem skulpturu i onda dođe jedanaesti dan kad otkrijem u čemu je greška i nastavljam”, rekao je Mikulić.

Za vajanje naglašava da je jako zanimljivo, a za glinu da je divna.

“Valjda nas vrati u djetinjstvo kada smo se s igrali blatom. Smiri čovjeka, odvuče ga u neke misli, uopšte nisi svjestan šta radiš nego razmišljaš o nekim drugim stvarima, a za to vreme uradiš prefektnu neku stvar. Nešto stvarno izađe iz dubine čovjeka i onda sjednem potpuno zadovoljan, gledam u to što sam napravio nesvjesno”, kaže Bojan Mikulić.
User avatar
mentzer
 
Posts: 459
Joined: Tue Dec 23, 2014 6:12 pm

odlican rad! svaka cast 8-)
User avatar
steta
 
Posts: 396
Joined: Thu Dec 25, 2014 10:26 am


Return to Umjetnost i kultura

Who is online
Users browsing this forum: No registered users and 1 guest
cron